The Nonsense of 'Applied Ethics': From Ethical Vacuum to Ethical Absurdity
Gespeichert in:
| Titel: | The Nonsense of 'Applied Ethics': From Ethical Vacuum to Ethical Absurdity |
|---|---|
| Autoren: | Čović, Ante |
| Quelle: | Synthesis philosophica CODEN SYPHE 5 Volume 37 Issue 2 Filozofska istraživanja CODEN FIISE7 Volume 39 Issue 1 |
| Verlagsinformationen: | Croatian Philosophical Society (Hrvatsko filozofsko drustvo), 2022. |
| Publikationsjahr: | 2022 |
| Schlagwörter: | Bioethik, etički apsurd, Ethik, bioéthique, ethical vacuum, applied ethics, éthique appliquée, ethics, absurdité éthique, angewandte Ethik, vide éthique, bioetika, ethisches Vakuum, ethische Absurdität, etika, éthique, ethical absurdity, etički vakuum, primijenjena etika, bioethics |
| Beschreibung: | Aktualni proces fragmentiranja etike na brojne posebne etike autor u polazištu članka ocjenjuje kao proces destruiranja etike kao filozofske discipline. To dovodi u vezu s povijesnim neuspjehom etike koja zbog kategorijalnih ograničenja nije bila u stanju odgovoriti na izazove uznapredovale znanstveno-tehničke civilizacije, uslijed čega je nastao »etički vakuum« (H. Jonas). U reakciji na etički vakuum nastale su brojne etičke inicijative koje autor, prema učincima na rehabilitaciju uloge tradicionalne etike i na stvaranje novog orijentacijskog okvira, razvrstava na destruktivnu i produktivnu liniju. Na produktivnoj crti prevladavanja etičkog vakuuma nastala je bioetika koja je, zajedno s drugim etičkim projektima, stvorila novo orijentacijsko ozračje koje autor naziva »novom etičkom kulturom«. Na destruktivnoj liniji, uz inflaciju posebnih etika, pojavio se i poseban oblik destrukcije u vidu implantiranja »primijenjene etike«, koju autor označava kao besmislen pojam, u tkivo tradicionalne etike. Potom autor izlaže tri glavna problema primijenjene etike. Prvi je glavni problem supstancijalne naravi i sastoji se u tome što ona nema i u načelu ne može imati neupitne norme kao objekt primjene. Drugi je glavni problem metodološke naravi i sastoji se u neprimjerenosti i neprihvaćenosti deduktivizma kao modela primjenjivanja etičkih normi na praksu. Treći je glavni problem uporabne naravi i sastoji se u razvijanju mita o praktičnosti primijenjene etike. Autor izvodi zaključak da primijenjena etika nije ni etički koncept ni etički projekt nego marketinški brend koji se na etičkom planu ispostavlja kao besmisao. U poanti članka autor tvrdi da je primijenjena etika postala institucijom etičkog apsurda u onom trenutku kada je kao isprazna marketinška etiketa preuzela prazno mjesto objekta primjene i ulogu opće etike za nepovezani i nedefinirani konglomerat posebnih etika koje su pretvorene u njene grane. |
| Publikationsart: | Article |
| Dateibeschreibung: | application/pdf |
| ISSN: | 1848-2317 0352-7875 |
| DOI: | 10.21464/sp37205 |
| DOI: | 10.21464/fi39118 |
| Zugangs-URL: | https://hrcak.srce.hr/303701 https://doi.org/10.21464/sp37205 https://hrcak.srce.hr/303701 https://doi.org/10.21464/sp37205 https://hrcak.srce.hr/file/437869 https://hrcak.srce.hr/file/437872 https://hrcak.srce.hr/file/437871 https://hrcak.srce.hr/file/437870 https://hrcak.srce.hr/224023 https://doi.org/10.21464/fi39118 https://hrcak.srce.hr/file/326712 https://hrcak.srce.hr/file/326713 https://hrcak.srce.hr/224023 https://doi.org/10.21464/fi39118 |
| Dokumentencode: | edsair.doi.dedup.....86e5900dd752dfd89facb59b80a9ca84 |
| Datenbank: | OpenAIRE |
Nájsť tento článok vo Web of Science | Abstract: | Aktualni proces fragmentiranja etike na brojne posebne etike autor u polazištu članka ocjenjuje kao proces destruiranja etike kao filozofske discipline. To dovodi u vezu s povijesnim neuspjehom etike koja zbog kategorijalnih ograničenja nije bila u stanju odgovoriti na izazove uznapredovale znanstveno-tehničke civilizacije, uslijed čega je nastao »etički vakuum« (H. Jonas). U reakciji na etički vakuum nastale su brojne etičke inicijative koje autor, prema učincima na rehabilitaciju uloge tradicionalne etike i na stvaranje novog orijentacijskog okvira, razvrstava na destruktivnu i produktivnu liniju. Na produktivnoj crti prevladavanja etičkog vakuuma nastala je bioetika koja je, zajedno s drugim etičkim projektima, stvorila novo orijentacijsko ozračje koje autor naziva »novom etičkom kulturom«. Na destruktivnoj liniji, uz inflaciju posebnih etika, pojavio se i poseban oblik destrukcije u vidu implantiranja »primijenjene etike«, koju autor označava kao besmislen pojam, u tkivo tradicionalne etike. Potom autor izlaže tri glavna problema primijenjene etike. Prvi je glavni problem supstancijalne naravi i sastoji se u tome što ona nema i u načelu ne može imati neupitne norme kao objekt primjene. Drugi je glavni problem metodološke naravi i sastoji se u neprimjerenosti i neprihvaćenosti deduktivizma kao modela primjenjivanja etičkih normi na praksu. Treći je glavni problem uporabne naravi i sastoji se u razvijanju mita o praktičnosti primijenjene etike. Autor izvodi zaključak da primijenjena etika nije ni etički koncept ni etički projekt nego marketinški brend koji se na etičkom planu ispostavlja kao besmisao. U poanti članka autor tvrdi da je primijenjena etika postala institucijom etičkog apsurda u onom trenutku kada je kao isprazna marketinška etiketa preuzela prazno mjesto objekta primjene i ulogu opće etike za nepovezani i nedefinirani konglomerat posebnih etika koje su pretvorene u njene grane. |
|---|---|
| ISSN: | 18482317 03527875 |
| DOI: | 10.21464/sp37205 |