AMERIČKA LEGISLATIVA O IMIGRACIJI 1864.-1917. GODINE
Od proglašenja neovisnosti 1776. godine do danas, SAD je zemlja koju karakterizira, iako s oscilacijama, politika privlačenja imigranata. Ta je politika od početaka istodobno bila vezana uz pravo stjecanja državljanstva. Jedno i drugo pravo bilo je poticajno za nastajanje složene i do detalja razrađ...
Gespeichert in:
| Veröffentlicht in: | Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci (1991) Jg. 32; H. 2; S. 903 - 923 |
|---|---|
| 1. Verfasser: | |
| Format: | Journal Article |
| Sprache: | Kroatisch Englisch Deutsch |
| Veröffentlicht: |
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
20.12.2011
University of Rijeka, Faculty of Law |
| Schlagworte: | |
| ISSN: | 1330-349X, 1846-8314 |
| Online-Zugang: | Volltext |
| Tags: |
Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
|
| Zusammenfassung: | Od proglašenja neovisnosti 1776. godine do danas, SAD je zemlja koju karakterizira, iako s oscilacijama, politika privlačenja imigranata.
Ta je politika od početaka istodobno bila vezana uz pravo stjecanja državljanstva. Jedno i drugo pravo bilo je poticajno za nastajanje složene i do detalja razrađene legislative. Ona se istodobno odnosila i na utemeljenje državnih institucija koje se bave rekrutiranjem imigranata i na tlu SAD-a i putem diplomatskih predstavništava, u drugim zemljama. Zakonskim propisima također je bila podređena djelatnost prijevoznika, kako bi, na terenu konstatirana zdrava radna snaga, kao takva stigne i u SAD.
No, pored zaštite gospodarskih interesa, putem legislative vrlo je rano vođena i politika zaštite ideoloških interesa liberalne države.
Prvi takav zakon donesen je već 1798. godine (Alien and Sedicton Act). Njime je produžen rok za stjecanje američkog državljanstva, prošireno je pravo udaljavanja i povrata imigranta u zemlju podrijetla te zabrana slobode pisanja i govora.
Sljedeći restriktivni korak u politici privlačenja imigracije odnosi se na nadopunu Zakona o imigraciji i ulasku stranaca u državu na temelju poslovnih ugovora od 3. ožujka 1891. godine. Useljavanje je tada bilo moguće samo uz zajamčeno zaposlenje.
Treći restriktivni zakon je Zakon o utemeljenju Ureda za imigraciju i naturalizaciju 1906 godine. Njime je zabranjeno useljavanje ne samo određene kategorije radnika, već i imigranata određenog idejnog usmjerenja. Člankom 39. Zakona iz 1907. godine utemeljena je komisija na čelu sa senatorom Williamom P. Dillingham iz Vermonta.
Komisija je Kongresu podnijela izvještaj o svom radu te iznijela prijedloge za nadalje u obliku opsežne studije u 42 sveska. Komisija je manipulirala statističkim podacima koje su načelnici za imigraciju tijekom godina prikupili u svim imigrantskim lukama SAD-a, kako bi prikazala da su tzv. novi imigranti, podrijetlom iz zemalja južne i istočne Europe bili rasno inferiorni u odnosu na stare imigrante, podrijetlom iz zemalja sjeverne i zapadne Europe, te da se kao takvi ne zaslužuju koristiti sredstvima Američkoga fonda. |
|---|---|
| Bibliographie: | 82261 |
| ISSN: | 1330-349X 1846-8314 |